Više od sveg cvijeća baka je voljela jasmin a više od svega ja sam voljela baku. Tu dobru i razumnu ženu koja je u životu prošla svakakve Kalvarije a ipak pored svega ostala optimistična, realna i razborita. Njenim vrtom tj.vrtom mog djetinjstva u tople svibanjske večeri širio se opojni miris jasmina.
Koliko je samo smijeha bilo kada bismo uspjeli prevariti nekoga da pomiriše te nježne latice. Jer na vrhu dječijeg nosića ostajao je žuti trag od prašnika jasmina što je nas dovodilo do neopisivog smijeha.
Jasmin se nekada nalazio u skoro svakom dvorištu našeg lijepog sela. Uzgajale su ga naše bake i posebna radost je bila napuniti košarice ovim mirišljavim cvijećem za Tjelovsku procesiju.
Danas je jasmin rijedak u našim vrtovima. Njegovo mjesto zauzele su biljke kojima često ni ime neznamo.
Dnevnom sobom širi se miris djetinjstva.
Jednostavna staklena vaza, svježe cvijeće i prigodne svijeće.
Hvala na posjeti mom skromnom blogu.
